[0496] Pokrajinski rudarski ured u Zadru (1837. – 1918.)

Signatura: HR–DAZD–496

Klasifikacija: A.1.7.2

Naziv: Pokrajinski rudarski ured Zadar

Vrijeme nastanka gradiva: 1837.–1857., 1857.–1918.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 7 kut,; 0,7 d/m

Stvaratelj: C. kr.Okružni rudarski ured u Zadru ( I. R. Giudizio montanistico substituito in Sebenico 1837.– 1857., I. R. Capitanato montanistico in Zara 1857.–1890., I. R. Ufficio distrettuale montanistico in Zara)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Cesarsko–kraljevski provizorni rudarski komeserijat u Dalmaciji (K. K. Provisorisches Berg–Commissariat), kao prethodnik Pokrajinskog rudarskog ureda, osnovan je temeljem Dekreta Dvorske komere za kovnice i rudarstvo (Hofkammer für Münz–und Bergwesen) br. 6487 od 26. lipnja 1837. godine. Prije osnivanja Komesarijata rudarski poslovi u Dalmaciji bili su u nadležnosti C. kr. zamjenskog provizornog rudarskog suda.

Rudarska služba u Monarhiji uređena ja na osnovi Općeg rudarskoga zakona od 22. lipnja 1854. godine, koji je vrijedio za područje cijele Monarhije, osim za područje Kraljevine Dalmacije i Lombardsko–Venecijanskog Kraljevstva. U tim zemljama Zakon se počeo provoditi 1. studenoga 1857. godine na osnovi Naredbe Ministarstva pravosuđa i financija od 20. srpnja 1857. godine. Stupanjem na snagu novog Zakona ukinut je dotadašnji provizorni rudarski komesarijat i osnovan je rudarski kapetanat u sastavu Okružnoga poglavarstva u Zadru. Nova teritorijalna organizacija rudarske službe u Monarhiji uređena je zakonom od 21. srpnja 1871. i to preko kotarskih (revirnih) ureda, rudarskih poglavarstava i Ministarstva poljoprivrede. Rudarsko poglavarstvo kao više tijelo rudarske uprave nadležno za područje Kraljevine Dalmacije imalo je svoje sjedište u Celovcu (Klagenfurtu). Osim za Dalmaciju, ono je bilo nadležno i za Štajersku, Tirol, Vorarlberg, Kranjsku, Goricu, Gradišku, grad Trst i okolicu te Istru. Poglavara rudarskog poglavarstva imenovao je kralj na prijedlog visokog rudarskog tijela (Ober–Bergbehörde). Na temelju zakona od 21. srpnja 1871. donesena je uredba Ministarstva poljoprivrede od 24. travnja 1872., kojom su uređena niža tijela rudarske službe u zemljama Monarhije zastupanim u Carevinskom vijeću. Tom uredbom su teritorijalno određena rudarskim poglavarstvima podređena sjedišta kotarskih rudarskih ureda (Revierbergamt). Tako je u sastavu rudarskog poglavarstva Klagenfurt osnovan i kotarski rudarski ured Zadar, koji je teritorijalnom nadležnošću pokrivao područje cijele Dalmacije i Istre te se zbog toga može nazvati i „pokrajinskim“ uredom. Novih promjena u teritorijalnoj organizaciji kotarskih ureda bilo je 1895. i 1904. godine, ali se one nisu odnosile na Dalmaciju.

C. kr. provizorni rudarski komeserijat u Dalmaciji je prvi samostalni rudarski ured, koji je predstavljao administrativno–pravnu rudarsku vlast u Dalmaciji. Na čelu ureda nalazio se rudarski komesar, koji je trebao imati rudarsku školu te znati talijanski jezik i jedan od slavenskih jezika. Prema Naredbi ministarstva pravosuđa i financija od 20. srpnja 1857. stupio je na snagu Opći rudarski zakon, ali i nova privremena organizacija rudarske službe u Dalmaciji. Osnovan je rudarski kapetanat, koji se nalazio u sastavu Okružnog ureda Zadar, a njegovo uredovno područje obuhvaćalo je cijelu Pokrajinu. Na čelu Ureda nalazio se okružni poglavar s time da je rudarske poslove opremao rudarski komesar, koji je morao imati rudarsko–tehničku naobrazbu. Njegov status i platni razred ostao je isti kao i za vrijeme djelovanja rudarskog komeserijata. Kancelarijske poslove obavljali su činovnici zaposleni u okružnom uredu (Kreisamt), a u dane kada su obavljali rudarske poslove, kao dnevničari bili su plaćeni iz rudarske blagajne. Blagajnički poslovi rudarske blagajne bili su u nadležnosti glavne Pokrajinske računarske direkcije.

Temeljem zakona iz 1871., a na osnovi Uredbe Ministarstva poljoprivrede od 24. travnja 1872., uređena je organizacija nižih rudarskih službi u Monarhiji i to preko kotarskih rudarskih ureda. Tako je osnovan i Kotarski rudarski ured Zadar sa sjedištem u Zadru. Teritorijalna nadležnost protezala se na cijelu Dalmaciju i Istru, pa se tako može zvati i „Pokrajinskim rudarskim uredom“.

Administrativni ustroj kotarskih rudarskih ureda (Reveirbergamt) određen je „Instrukcijama o radu revirnih rudarskih ureda“, koje je donijelo Ministarstvo poljoprivrede u Beču 25. travnja 1872. na osnovi Zakona od 21. srpnja 1871. godine. Prema ovim instrukcijama, koje su razrađene u osam poglavlja, revirni rudarski službenici morali su voditi sljedeće registraturne knjige: Prijemni urudžbeni zapisnik u koji se upisuju predmeti kronološki, prema rastućem broju odmah po primitku s nadnevkom dana, mjeseca i godine dospijeća, Knjigu istražnih rudarskih iskopavanja, Knjigu slobodnih istražnih rudarskih iskopavanja prema odredbama općeg rudarskog zakona, Knjigu katastara područja za izvođenje slobodnih rudarskih istraživačkih iskopavanja, Knjigu o stanju rudarskih posjeda, Knjigu rudarskih zadruga, Knjigu zabilježbi o područnim uredima, ukoliko takvi postoje u sastavu kotarskog rudarskog ureda, Knjigu zabilježbi o rudarskim bratstvima, Poštanski predajni dnevnik i Dostavnu knjigu.

Glavno načelo u uredskom poslovanju pri obradi podnesaka bilo je uzeti i rješavati samo smislene i precizno formulirane predmete. Čim se jedan predmet obradi i riješi te obavi njegova dostava, isti se zajedno sa svim pripadajućim prilozima odlaže u registraturu. Spisi se čuvaju u svežnjevima. Svežnjevi se odlažu prema broju podneska ili prema sadržaju i korjenitom broju. Revirni rudarski službenik je obvezan prije početka vođenja registrature o načinu njenog vođenja obavijestiti rudarsko poglavarstvo, kojemu je podređen. U svakom slučaju, o promjeni načina vođenja registrature, a to može biti samo početkom nove kalendarske godine, mora obavijestiti rudarsko poglavarstvo i od njega za to dobiti odobrenje.

POVIJEST FONDA

Najveći dio gradiva C. kr. Pokrajinskog rudarskog ureda Zadar čuva se u Državnom arhivu u Splitu kamo je dospjelo nakon raspodjele arhivskoga gradiva između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije temeljem konvencije koju predviđa Rapalski ugovor (čl. 2). Gradivo koje se danas čuva u Državnom arhivu u Zadru fragmentarno je i sačuvano je samo za razdoblje od 1909. do 1918. godine. Izdvojeni su iz podfonda „Tajni spisi“ c. kr. Dalmatinskog Namjesništva, gdje su bili sakupljeni u 3 velika svežnja. Sređivanjem „Tajnih spisa“ utvrdilo se da ovi spisi pripadaju zasebnom arhivskom fondu koji se najvećim dijelom čuva u Državnom arhivu u Splitu. Podataka o akviziciji ovog fonda nema. Pretpostavlja se da su se zatekli u tadašnjem Arhivu starih spisa C. kr. Namjesništva u Zadru.

Gradivo ovog fonda izdvojeno je iz arhivskoga fonda HR–DAZD–88: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju Zadar (1813.–1918.), 1813.–1918. Tajni spisi. Tijekom sređivanja gradivo je složeno kronološki rastućim brojem za svaku godinu u 7 kutija. Gradivo je sačuvano fragmentarno od 1909. do 1918. godine. Treba napomenuti da se fragmentarna sačuvanost ovog fonda vidi i u spisima unutar pojedinih godina, jer puno brojeva nedostaje. U prvoj i drugoj kutiji nalaze se podijeljene investiture i koncesije za bavljenje rudarskom djelatnošću, bilo fizičkim bilo pravnim osobama u Dalmaciji. U prvoj kutiji nalazi se i „interni upisnik“ isprava o podjeli investitura, koje su se upisivale u Dalmatinsku zbirku isprava. Tako stoji pokraj svakog broja. Za ovaj fond nisu sačuvane registraturne knjige.

SADRŽAJ

Općim rudarskim zakonom od 22. lipnja 1854., koji se u Dalmaciji provodi od 1857. godine regulirala se cjelokupna rudarska djelatnost u Monarhiji i to: područje i uvjeti po kojima se smjela obavljati rudarska djelatnost, mjerne jedinice koje će se koristiti u rudarstvu, rudarski rovovi, vlasnici rudnika – njihove obveze i prava, dobivanje koncesija za bavljenje rudarskom djelatnošću i uvjeti za upis u knjigu koncesija te obveze koje proizlaze iz tog prava, pravne sankcije u slučaju kršenja istih; osnivanje zajedničkih rudarskih poduzeća od strane fizičkih ili pravnih osoba; održavanje rudnika i rudarskih rovova u dobrom i radnom stanju; odnos vlasnika rudnika i koncesionara međusobno te njihov odnos prema državnim rudarskim nadleštvima, prema radnicima u rovovima i zaposlenicima u uredima; osnivanje bratskih rudarskih blagajni, donošenje njihovih statuta te njihove dužnosti i područje djelovanja; naplata rudarskih biljega i drugih davanja; kaznena odgovornost u slučajevima kršenja i neprovođenja rudarskog zakona; prestanak i oduzimanje rudarskih prava. Prema zakonu iz 1871. godine kotarski rudarskih uredi su prva instanca u obavljanju rudarskih poslova, ukoliko oni nisu zakonom izričito stavljeni u nadležnost rudarskih poglavarstava ili ministarstva. Morali su biti upućeni u sve topografske, geodetske i rudarsko–pravne prilike u Pokrajini i to u skladištenje, vođenje i proizvodnju u rudarskim rovovima, kao i sve odnose između vlasnika i koncesionara rudnika i zaposlenih rudara. Svakako moraju biti obaviješteni o svim nalazištima ruda na svom teritoriju. Pokrajinski rudarski ured je u svojim poslovima, kao višem nadleštvu bio podređen rudarskom poglavarstvu u Klagenfurtu, zemaljskoj upravi u Dalmaciji tj. Predsjedništvu c. kr. Dalmatinskog Namjesništva, te kao trećem najvećem nadleštvu visokom cesarsko–kraljevskom rudarskom tijelu i ministarstvima u Beču (Ministarstvu financija i Ministarstvu poljoprivrede).

C. kr. Pokrajinski ured u Zadru najviše je korespondirao s rudarskim poglavarstvom u Klagenfurtu. Među tom poslovnom korespondencijom najviše ima različitih statističkih podataka o zaposlenicima ureda i izvještaja o radu. Veliki broj spisa čini i korespondencija s rudarskim poduzećima („Dalmatia“ i „Adria“), koncesionarima rudnika, rudarskim bratstvima (najčešće onim iz Siverića). Neposredno pred Prvi svjetski rat među spisima su česte i upute o mobilizaciji i o ponašanju radnika u rudnicima u slučaju rata. Posebno zanimljivi za proučavanje društvenog života rudara i rudarskih obitelji, su zahtjevi za odštetu od strane rudara koji su ozlijeđeni na poslu ili zahtjevi za odštetu od strane obitelji poginulih rudara upućivanih rudarskom poglavarstvu u Klagenfurt; različite statistike i izvještaji o zdravstvenom stanju rudara; pokušaji organiziranja štrajka radi loših uvjeta rada (u ugljenokopu u Siveriću) i slično.

POPIS GRADIVA

1. Podjela investitura i koncesija fizičkim i pravnim osobama za rudnike u Dalmaciji, najviše one u okolici Knina i Drniša. Upisnik svih isprava o podjeli investitura, 1851.–1916., kut. 1.

2. Podjela investitura i koncesija fizičkim i pravnim osobama za rudnike u Dalmaciji, najviše one u okolici Knina i Drniša 1851.–1916., kut. 2.

3. Podjela investitura i koncesija 1909.–1917., kut. 4–7.

JEZIK/PISMO

Talijanski, njemački; latinica

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar s analitičkim popisom najvažnijih predmeta.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–88: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju 1813.–1918.

HR–DAST–4: Uprava dalmatinskih rudnika u Zadru 1819.–1918. 1

BIBLIOGRAFIJA

Peričić, Šime. Gospodarska povijest Dalmacije od 18. do 20. stoljeća. Zadar, 1998. *** Strmota, Ankica. Pokrajinski rudarski ured u Zadru i uredsko poslovanje prema „Instrukcijama o radu kotarskih rudarskih službenika“ iz 1872. godine, Arhivski vjesnik 53 (2010): str. 197–208.

  1. –1920.