Signatura: HR–DAZD–342
Klasifikacija: K.2.
Naziv fonda: Obitelj Addobbati
Vrijeme nastanka gradiva: 1732.–1930.
Razina opisa: Fond
Količina gradiva: 1 kut.; 0,1 d/m
Stvaratelj: Obitelj Addobati
POVIJEST STVARATELJA GRADIVA
Obitelj Addobbati doselila se u Dalmaciju početkom 18. st. iz grada Bergama tragom mnogih obitelji koje su se iz tog grada preselile u Zadar i Dalmaciju. U literaturi ih se atribuira kao zadarsku građansku obitelj, iako je obitelj primljena u plemstvo grada Nina 1804. godine. U zadarskim matičnim knjigama prvi put se pojavljuju 1730. kad se bilježi vjenčanje Daniela Addobbatija i Margarite Lanfranchi. Sljedeće 1731. godine bilježe se čak dva rođenja: Zuanne Addobbatija od oca Lorenza i majke Anzole Plavino i Francesca Zuanne Addobbatija od oca Daniela i majke Margarite Lanfranchi. Iz toga možemo zaključiti da se u Zadar doselila velika obiteljska zajednica. Jedna obitelj Addobbati iz Bergama pojavila se u turanjskim maticama 1728. godine. O toj prvoj generaciji Addobbatijevih nema informacija niti u fondu niti u literaturi.
Luigi Addobbati, najstariji član obitelji čiji se dokumenti pojavljuju u fondu rođen je u braku Daniela Addobbatija i Margarite Lanfranchi. Bio je pravnik po struci, a 1789. obavljao je funkciju javnog pravobranitelja (causidico) i 1792. justicijera (giustizier). Zajedno s braćom Salustijem i Don Giovannijem 1793. primljen je u Plemićko vijeće grada Nina. U braku s Maddalenom Canona imao je troje djece, Petra, Vincenza i Margaritu.
Petar (Pietro) Addobbati (1769.–1832.), sin Luigija. Završio je pravo na sveučilištu u Padovi, dakle u dobi od 17 godina. Hvarski i brački biskup Ivan Dominik Stratiko podijelio mu je naslove Miles auratae militiae i Miles eques et comes Lateranensis. Godine 1817. tražio je i dobio dozvolu od C. kr. Vlade za Dalmaciju da se služi tim naslovima. Nema podataka da se ženio. Od siječnja 1798. do lipnja 1799. sudac je prisjednik na Prvostupanjskom sudu u Zadru. Nakon razrješenja obavljao je samostalnu odvjetničku praksu. Dugi niz godina član je općinske uprave. Godine 1807. generalni providur Vincenzo Dandolo imenovao ga je pravobraniteljem zatvorenika, bio je član Komisije za javnu dobrotvornost, Bolničke komisije i Poljoprivredno–ekonomske akademije. Godine 1812. imenovan je sucem zamjenikom na Prizivnom (Apelacionom) sudu u Zadru. Petar i njegov brat Vincenzo primljeni su u Plemićko vijeće grada Nina 1804. godine, 1817. zatražili su od Heraldičke komisije pri C. kr. Vladi u Zadru potvrdu plemićkog naslova, ali im to nije udovoljeno.
Vincenzo Addobbati, mlađi brat Petrov, rođen je 24. ožujka 1781. Oženio se za Vincenzu Coltelli. U tom braku rodio im se sin Petar Pavao i kći Ana. Bio je pravnk, jer se spominje da je zastupao Nadu (Vittoriju) Donà iz Nina.
Pietro Paolo Addobbati bio je komputist u Pokrajinskom računovodstvu u Zadru. Imao je sina Šimuna.
Šimun (Simeone) Gilberto Addobbati bio je u vojnoj službi. Umirovljen je kao poručnik (tenente maresciallo). U braku s Elisom Luxardo nije imao djece. Na njegovoj osmrtnici od 21. lipnja 1926. na popisu ožalošćenih, uz ženu Elisu potpisan je nećak liječnik Pietro Addobbati. Šimun je posljednji član obitelji Addobbati čiji se dokumenti pojavljuju u ovom arhivskom fondu.
Članovi obitelji Addobbati djeluju u Zadru do Drugog svjetskog rata, obnašaju visoke funkcije i istaknute su osobe autonomaškog pokreta u drugoj polovici 19. st. u Zadru. Addobbatijevi u Makarskoj bili su prohrvatski nastrojeni.
POVIJEST FONDA
Obiteljski arhivski fond Addobbati nastao je djelatnošću četiri generacije obitelji Addobbati, najvećim dijelom djelovanjem Petra Addobbatija, sina Luigija rođenog 1769. godine. U pregledima arhivskih fondova iz 1984. i 2006. prezime obitelji upisano je kao Addobati. U dokumentima se prezime javlja u obliku Adobati, Addobati, Adobbati i Addobbati. Ispravan oblik je vjerojatno Addobbati. Nema podataka o tome kada je obiteljski fond Addobbati primljen u Arhiv. Prvi put se pojavljuje u pregledu Arhivski fondovi i zbirke u Republici Hrvatskoj iz 1984. godine.
SADRŽAJ
Gradivo obiteljskog fonda Addobbati nastalo je djelatnošću njenih članova kroz četiri generacije. Zbog male količine gradivo je sadržajno manjkavo. Najviše se dokumenata odnosi na Pietra Addobbatija, o njegovom školovanju i društvenoj aktivnosti. Zanimljive su genealogije srodnih obitelji koje su većinom ovjerene kod notara, pa su najvjerojatnije služile za potkrepljivanje molbi za primanje u Plemićko vijeće. Gradivo ovog fonda nezaobilazan je izvor za povijest obitelji Addobbati.
POPIS GRADIVA
1. Dokumenti Luigija Addobbatija, 1789.–1792., 1–5
2. Dokumenti Pietra Addobbatija, 1778.–1822., 6–35
3. Dokumenti Vincenza Addobbatija, 1850.–1930., 36–44
4. Razni dokumenti obitelji Addobbati, 1732.–1915., 45–59
5. Prijepisi dokumenata (1244.–1817.) koje je 1817. godine od načelnika općine Nin zatražio guverner Tomašić za potrebe Heraldičkih komisija u Zadru i Veneciji, 1817., 60–80
6. Miscellanea, 1841.–1906., 81–86
JEZIK/PISMO
Talijanski, hrvatski, latinski; latinica
OBAVIJESNO POMAGALO
Analitički inventar.
DOPUNSKI IZVORI
HR–DAZD–93: Heraldička komisija 1816.–1887.
HR–DAZD–377: Miscellanea
HR–ZKZD–82: Obitelj Addobbati
BIBLIOGRAFIJA
Heyer, Carl Georg Friedrich. Del Adel des Königreichs Dalmatien: nach archivalischen und anderen authendischen Quellen. Nürberg: Verlag von Bauer und Raspe, 1873 *** Maštrović, Vjekoslav. Odnos činovnika prema jezičnom pitanju u Dalmaciji u preporodno vrijeme, Radovi instituta JAZU u Zadru, 8(1961.): str. 45–63 *** Vrandečić, Josip. Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću. Zagreb: Dom i svijet, 2002.