[0092] Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju. Pokrajinska komisija za alodizaciju feuda (1813. – 1918.)

Signatura HR–DAZD–92

Klasifikacija A.1.7.2.

Naziv fonda Namjesništvo za Dalmaciju. Pokrajinska komisija za alodizaciju feuda

Vrijeme nastanka gradiva 1813./1921.

Razina opisa Serija

Količina gradiva 19 svež.; 2,8 d/m

Stvaratelj Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju (Landesgubernium/Statthalterei Dalmatien)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

HR–DAZD–88: Vlada/Namjesništvo za Dalmaciju 1813.–1918., str. 293

Dalmacija je dugo ostala feudalna pokrajina podijeljena na posjede dalmatinskog plemstva, posjede crkve i posjede u državnom vlasništvu. Mletačka Republika je takve posjede dodjeljivala pod posebnim uvjetima za vjernu službu državi ili uz obvezu opremanja konjanika za čuvanje granice. Nakon dolaska Austrijanaca u Dalmaciju 1797. godine, za civilne i vojne uprave generala Matije Rukavine izdan je proglas u kojem se jamči zaštita stečenih prava, posjeda i privilegija iz vremena mletačke uprave. Austrija je i nakon kratkotrajne francuske uprave (1805.–1813.) sve do 1918. godine poštivala ta stečena prava, ali vodeći računa da se poštuje i pravo države na tu zemlju, ako nije bilo muškog nasljednika. Godine 1869. donesen je zakon o razrješenju feudalnih veza u Kraljevstvu Dalmacije (Zakon br. 107). Tim je zakonom odmjerena i visina odštete koju su podanici trebali platiti gospodaru feuda prema vrijednosti i statusu feuda. Namjesništvo za Dalmaciju osnovalo je 1870. godine Pokrajinsku komisiju za alodizaciju feuda koja je rješavala poslove vezane uz taj zakon. Namjesnik je 24. lipnja 1869. izdao ukaz o njenom osnivanju i imenovanju članova. Članovi komisije bili su: namjesnik, jedan savjetnik Namjesništva, dva sudska savjetnika, jedan financijski savjetnik i jedan predstavnik podanika. Savjetnika Namjesništva i predstavnika podanika imenovao je ministar unutrašnjih poslova, sudske savjetnike je imenovao ministar pravosuđa, a financijskog savjetnika ministar financija. Za njihov rad izdane su detaljne instrukcije.

U rješavanju feudalnih pitanja i nadzoru nad feudima sudjelovala su i druga središnja tijela u okviru svoje nadležnosti, kao što je Pokrajinsko financijsko ravnateljstvo, Uprava izravnih nameta, Viša financijska intendenca u Trstu, područna financijska ravnateljstva u središtima okruga, Financijsko odvjetništvo, Pokrajinsko računovodstvo (I.R. Ragioneria provinciale della Dalmazia), Kameralno odvjetništvo i Dohodarnice državnih dobara (I.R. Ricevittoria demaniale). Te su se institucije u okviru svoje nadležnosti kao vrhovnoj instanci u ovim poslovima obraćale Ministarstvu financija i Generalnoj dvorskoj komori u Beču. Nadzor nad poslovima vezanim uz feude i prihode od feuda do 1848. vrši I. odjel Vlade za Dalmaciju, a nakon reorganizacije 12. svibnja 1848. Kameralni odjel.

Iz međusobnih kontakata spomenutih institucija sakupljala se dokumentacija od koje su formirani predmetni svežnjevi ovog fonda prema nazivu mjesta ili vlasnika. Većina spisa (svež. 8–19) imaju razredbene nacrte Vlade i Namjesništva za Dalmaciju (kao npr. XII/D –Financije. Posjedi i ulaganja) ili nakon 1908. kada se uvodi novi razredbeni nacrt oznaku A–1: Plemstvo. Prvih 7 svežnjeva što se odnose na posjed Vrana koji je bio pola u vlasništvu države, a pola u vlasništvu obitelji Borelli, nastali su djelovanjem Pokrajinskog financijskog ravnateljstva, očito zbog toga što su i prihode i obveze dijelili država i obitelj Borelli.

POVIJEST FONDA

Spisi ove serije dio su spisa Vlade/Namjesništva koji su zbog potreba posla zadržani u formi dosjea i nisu odlagani u registraturi s ostalim spisima. Spisi su svrstani po feudima odnosno obiteljima u čijem su posjedi bili određeni feudi. Nisu poznate okolnosti pod kojima su ovom fondu pridruženi spisi Pokrajinskog financijskog ravnateljstva što se odnose na feud Vrana.

SADRŽAJ

Spisi koji se nalaze u svežnjevima 1–7, a odnose se na feud Vrana, sadrže podatke o svim poslovima vezanim uz funkcioniranje feudalnog posjeda. Sačuvana je dokumentacija o radovima na čišćenju feuda, kompetencijama vještaka za državna dobra tijekom radova na feudu, o ponašanju kolona na Vrani, zatim o sporazumima s Borellijevima o kolonskim kvotama, desetini, travarini, zemljarini i kućarini, o sporovima Borellijevih s državom ili s kolonima. Spisi ostalih feuda su nešto drugačiji. Njihovo sakupljanje najčešće počinje u trenutku smrti aktualnog nosioca investiture (prava) na feud. U tijeku ostavinske rasprave sud je obavještavao Vladu/Namjesništvo o tome da li pokojnik ima ili nema muških potomaka što je, čini se, bio glavni uvjet da se reinvestira pravo na feud. Nakon toga počinju kontakti Vlade/Namjesništva i nasljednika i ostalih zainteresiranih strana. U tim se spisima redovito nalaze i podaci prve investiture te kronološki red zbivanja do dana kad se traži reinvestiranje. Kod nekih obitelji je nakon gubitka prava na investituru (npr. obitelj Burović), bilo teško odvojiti investirani i slobodni posjed što također uvjetuje pojačanu korespondenciju između feudalaca i nadležnih institucija. U slučaju kad se utvrdi pravo obitelji na reinvestiranje posjeda, poziva se nasljednik na polaganje zakletve vjernosti caru. Osim pitanja prava, feudalci se obraćaju Namjesništvu i ostalim nadležnim institucijama sa zahtjevima za financijsko obeštećenje, zahtjevima za reambulaciju posjeda (ponovno utvrđivanje granica posjeda) i za alodizaciju posjeda (oslobađanje od financijskih opterećenja). Za poslove alodizacije je 1870. osnovana i posebna Komisija pri Namjesništvu.

Ova zbirka o feudima sadrži podatke samo o dijelu feuda sjevernog dijela Dalmacije. I ovako fragmentarno sačuvano gradivo izvor je za proučavanje feudalnih odnosa u Dalmaciji u vrijeme kad su druge zemlje prihvatile naprednije društveno–gospodarske odnose. Među spisima se nalaze i stariji dokumenti, kao što su odluke i rješenja o stjecanju feuda, katastarski izvaci, rješenja o reambulaciji i alodijalizaciji, određivanje opunomoćenika, podaci o nasljednicima, zakletve vazalstva, opisi feudalnih posjeda. Gradivo sadrži i izvještaje o dobrima, financijsko poslovanje feuda, prihode feuda, pobiranje feudalnih daća te razna osobna pisma.

POPIS GRADIVA

Predmetni spisi 1816.–1918., 18 svež.

1. Feud Vrana (vlasnici država i obitelj Borelli) 1847.–1883., svež. 1–7.

2. Feud Burović (Herceg–Novi) 1815.–1912., svež. 8–9.

3. Feud Raštević 1822.–1859. i feud Bortolazzi (Kruševo) 1868.–1901., svež. 10.

4. Feud Rolli (Sukošane i Raštane) 1859.–1866., svež. 11.

5. Feud Zorovo (Luković) 1858.–1902., feud de Medici (1878.–1913.) i

Capogrosso (Jasenice – Skočibue) 1872.–1917., svež. 12.

6. Feud Portada 1890.–1918., svež. 13.

7. Feud Tolić–Carnarutti (Pakoštane) 1818.–1921., svež. 14.

8. Feud Visočane i Poličnik 1875.–1917., svež. 15.

9. Feud Vidović (Primošten i Rogoznica) 1816.–1917., svež. 16–18.

10. Feud Vrgada 1816.–1917., svež. 19.

JEZIK/PISMO

Talijanski, hrvatski, njemački; latinica.

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–88: Vlada/ Namjesništvo za Dalmaciju 1813.–1918.

HR–DAZD–99: Pokrajinsko financijsko ravnateljstvo u Zadru

HR–DAZD–100: Pokrajinsko državno računovodstvo u Zadru

BIBLIOGRAFIJA

Progetto del regolamento universale austriaco pei feudi. Zara: Dalla Stamparia governiale, 1818. *** Papafava, Vladimir. O kmetstvu osobitim obzirom na Dalmaciju, Zagreb 1886. *** Medini, Milorad. O postanku i razvitku kmetskih i težačkih odnošaja u Dalmaciji. Zadar, 1920. *** Mayer, H. Das dalmatinische Kolonat. Beč, 1911.