Signatura:: HR–DAZD–3

Klasifikacija: A.1.2.2.

Naziv fonda: Sindici inkvizitori za Dalmaciju i Albaniju

Vrijeme nastanka gradiva: 1748.–1751.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 11 kut., 3 svež.; 1,70 d/m

Stvaratelj: Sindici inkvizitori za Dalmaciju i Albaniju (Sindici inquisitori in Dalmazia ed Albania)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Naslov Sindici inquisitori označavao je razna izvanredna tijela koja su povremeno slana u nadzor na području Serenisime. Oni su trebali spriječiti zloupotrebe i osiguravati dobru upravu u interesu Republike i njezinih podanika. Različito su se nazivali: sindici inquisitori, provveditori, avogadori, auditori čime se htjelo dati naglasak na njihovu nadležnost. Od 16. st. oni obavljaju politički, upravni i financijski nadzor nad mletačkim predstavnicima i mjesnom upravom mletačkih posjeda, ali su vršili i pravosudnu funkciju prvoga stupnja u građanskim i kaznenim, a posebno prizivnim sporovima. Imali su i savjetodavnu zadaću.

Ustanova sindika potječe iz 15. stoljeća. Uz redovna upravna tijela u dalmatinskim gradovima, Venecija je povremeno nadzirala cjelokupnu upravu i poslovanje šaljući sindike. U Dalmaciju su prvi put poslani 1413. godine sa zadatkom da utvrde jesu li poduzete mjere za osiguranje uspostavljene vlasti i da smanje, ukoliko to bude moguće, novčane izdatke. Dok je Venecija na Levantu slala sindike svakih pet godina, u Dalmaciju ih nije slala redovito. Budući da su imali ispitati i novčano poslovanje, redovito su slani ljudi vješti pegledavanju blagajničkih knjiga. Prije odlaska dobivali su uputstva iz kojih je vidljivo da im je prva svrha bila nadzor nad vojnom posadom i sigurnošću grada (oprema, stanje utvrda, otpuštanje nesposobnih vojnika) i nadzor nad gospodarskim poslovanjem (trošenje državnih novaca, prodaja soli, zakupi zemljišta). Trebali su saslušati primjedbe stanovništva. Tužbe i zapisnike o iskazima nosili su sa sobom u Veneciju i ondje su donosili rješenje u roku 18 mjeseci nakon povratka. Jednu kopiju istražnoga gradiva predavali su državnom odvjetništvu, a drugu ostavljali knezu na čijem je području obavljena istraga.

Dekretom mletačkog Velikog vijeća od 17. prosinca 1747. godine imenovani su sindici inkvizitori za Dalmaciju Erizzo, Loredan i Molin, koji su u Dalmaciji djelovali između 1748. i 1751. godine. Među ostalim, trebali su ispitati nekontrolirano bogaćenje nekih mletačkih plemića u pojedinim gradovima, zlouporabe ovlasti i malverzacije u službi, što je bio uzrok nereda u gradovima.

Prema zaključku Senata od 15. studenoga 1524. godine svi mletački izaslanici (ambasadori, rektori, providuri i sindici inkvizitori) morali su podnijeti pismeni izvještaj o svome poslanju, koji je bio podastrt Vladi u Mlecima i na kraju registriran u duždevoj kancelariji.

SADRŽAJ

U ovom fondu sačuvani su samo spisi o inkvizitorima koji su obilazili Dalmaciju od 1748. do 1751. godine. Spisi sadrže istrage i saslušanja odgovornih osoba glede raznih malverzacija i zlouporaba službenih ovlasti, kontrolu poslovanja raznih magistrata i posebno kontrolu podjele zemlje, jer je u spomenutom razdoblju vladala jaka korupcija u vezi s time.

POVIJEST FONDA

Spisi su se prvotno čuvali u Arhivu generalnih providura, a 1814. preneseni su u Arhiv starih spisa. Arhivski fond je sređen tijekom 19. st.

POPIS

1. Kazalo spisa, 1 knj.

2. Spisi: 1748.– 1751., 11 kut., 3 svež.

JEZIK/PISMO

Talijanski, idiom mletačke administracije; latinica.

OBAVIJESNO POMAGALO

Sumarni inventar.

DOPUNSKI IZVORI

IT, Archivio di Stato di Venezia:Sindici inquisitori in Levante e in Terraferma (1558.–1797.)

BIBLIOGRAFIJA

Benvenuti, Angelo de. Storia di Zara dal 1409. al 1797. Milano : Fratelli Bocca, 1944. *** Heller, Kurt. Venedig Recht, Kultur und Leben in der Republik 697. – 1797. Wien: Böhlau Verlag, 1999.: str. 807.*** Guida generale degli archivi di stato italiani, svezak IV. Roma: Archivio di Stato di Venezia, 1994.: str. 919–920. *** Kolanović, Josip. Izvori za povijest trgovine i pomorstva srednjovjekovnih dalmatinskih gradova s osobitim osvrtom na Šibenik (Contralitterae), Adriatica maraitima Zavoda JAZU u Zadru, 3 (1979): str. 74–75.