Signatura: HR–DAZD–26

Klasifikacija: A.1.2.4.

Naziv fonda: Providurstvo Omiš

Vrijeme nastanka gradiva: 1520.–1797.

Razina opisa: Fond

Količina gradiva: 171 kut; 18,80 d/m

Stvaratelj: Providurstvo Omiša (Comes, Castellanus, Provveditore et Notariatus Almissae, Provveditoria Almissa)

POVIJEST STVARATELJA GRADIVA

Vidi Dalmatinske općine/komune 1409.–1797.

U ranom srednjem vijeku Omiš je bio središte Neretvanske kneževine. Supetarski kartular svjedoči da je potkraj 11. st. neretvanski vladar Slavac sudio u crkvi Sv. Petra u Omišu. Sredinom 12. st. Omiš je uporište plemena Kačića. Zbog gusarske djelatnosti sukobljavaju se s Venecijom, ali i s papinstvom, ugarsko–hrvatskim vladarima i susjednim općinama–komunama. Istodobno raste uloga omiške općine što potvrđuje i činjenica da su Bribirci potkraj 13. st. stekli Omiš. Nakon smrti kralja Ludovika I. (1382.) sukobe hrvatskih i bosanskih snaga koristi Venecija i 1444. zauzima Omiš koji od tada ostaje pod mletačkom vlasti sve do pada Republike 1797. godine. Za kasnijih turskih ratova Omiš je bio obrambeno uporište te je odolijevao turskoj prijetnji. Najjači turski napadi na grad bili su 1498., 1509. i 1542. godine. Omiš je bio pod mletačkom vlašću od 1444. godine do pada Republike 1797. godine.

POVIJEST FONDA

Spise ovog fonda krajem 19. stoljeća proučavao je Baltazar Bogišić, koji je odvojio spise pisane glagoljicom i bosančicom. Poslije njegove smrti, među njegovom ostavštinom pronađena su 4 sveska tih spisa, koje je Državni arhiv u Dubrovniku ustupio Državnom arhivu u Zadru 1949. godine (Knjiga primljenoga arhivskoga gradiva br. 25/49 od 5. srpnja 1949).

Godine 1893. Baltazar Bogišić je posudio od omiške općine skupinu spisa iz fondova srednjovjekovne omiške komune. Ti spisi nalazili su se u Bogišićevoj biblioteci u Cavtatu, odakle je spomenuto gradivo odlukom Oblasnog NO–a za Dalmaciju preuzeo Državni arhiv u Dubrovniku, gdje ih je katalogizirao Frano Kulešić, čija je katalogizacija i do danas zadržana. Dokumenti sadrže komunikaciju omiškog providura s agama, pašama i dizdarima na susjednom imotskom, poljičkom i makarskom području pod turskom vlašću. Uglavnom se radi o krađi stoke, poljskim štetama, poreznim obvezama s jedne ili druge strane granice. Radi se o tekstovima na bosančici s talijanskim prijevodima. Potrebna je revizija sređenosti.

SADRŽAJ

Gradivo iz predmletačkoga razdoblja nije sačuvano. Sačuvano je fragmentarno iz kasnijega razdoblja (16. st.). Zbog položaja i uloge Omiša u vrijeme mletačke uprave kao i zbog trgovačkih veza sa zaleđem, unatoč fragmentarnosti, ovo je gradivo od izuzetnoga značenja. Sadrži bilježničke spise, sudske spise, građanske i kaznene parnice, bulete, punomoći, izvješća Vladi u Mletke, spise o vojnim pripremama za obranu od Turaka. Među gradivom su i popisi pučanstva te stoke u selima omiškoga područja, podaci o sužnjevima te službeno dopisivanje o kugi, odredbe o sprečavanju zaraze, dopisivanje između bosanskih begova i omiškoga providura o trgovini i pograničnim sukobima, tiskani oglasi i zakoni.

Spisi ovoga fonda podjeljeni su na tri serije: Spisi omiškog providura (168 kutija); Bilježnici Omiša (2 kutije); Bogišićeva zbirka (1 kutija).

POPIS GRADIVA

1. Oporuke i kodicili

1. Oporuke, 1520.–1599., kut. 1.

2. Oporuke, 1600.–1639., kut. 2.

3. Oporuke, 1640.–1694., kut. 3.

4. Oporuke, 1700.–1758., kut. 4.

5. Oporuke, 1763.–1788., kut. 5.

6. Oporuke, 1781.–1788., kut. 6.

2. Kaštelan Pietro Mussuro

1. Korespondencija s knezovima drugih dalmatinskih komuna, s generalnim providurom i zapovjednicima galija, 1523.–1554., kut. 1–6.

2. Građanske parnice, razne dozvole. 1560.–1565., kut. 7–11.

3. Omiški providuri

Brojevi nakon godina obnašanja dužnosti pojedinog providura, slijede broj kutije i redni broj sveščića unutar iste kutije.

1. Anzolo Trevisan 1570.–1571., 17/13, 18/13

2. Paolo Zane 1571.–1572., 17/13

3. Francesco Paruta 1572.–1575., 18/13

4. Francisco Longo 1575.–1576., 19/14, 20/14–15

5. Antonio Marin 1575.–1577., 21–23/15

6. Marco Barbarigo 1578.–1579., 21–23/15

7. Scipione Minio 1579.–1581., 24–26/16

8. Alessandro Malipiero 1583.–1585., 27/17, 28–29/17

9. Benedetto Boldù 1585.–1587., 30–32/18

10. Alessandro Paruta 1587.–1589., 30–32/18, 33/19.

11. Bernardo Lippamano 1588.–1590., 34–35/20, 36–37/21

12. Francesco Cicogna 1590.–1592., 38–39/22, 40/23

13. Marino Bondumier 1592.–1593., 41/25.

14. Antonio Lippamano 1594.–1596., 42–43/25

15. Cesare Dolfin 1596.–1598., 44–45/26.

16. Alvise Mudazzo 1597.–1600., 46/27, 47–48/28.

17. Zuane da la Taiapiera 1599.–1602., 49–52/28

18. Marino Guerini 1602.–1604., 53–54/30

19. Marco Magno 1604.–1606., 55 /31, 56/31

20. Andrea Dolfin 1606.–1608., 57–58/32

21. Marino Garzoni 1608.–1610., 59–60/33

22. Giovanni Alvise da Mosto 1610.–1611., 59–60/33

23. Nicolò Longo 1611.–1613., 12–13/9

24. Nicolò da Molin 1613.–1615., 61–62/34

25. Piero da Molin 1615.–1617., 63–65/35

26. Zan Alvise Salamon 1618.–1619., 66–67/36

27. Nicolò Zane 1619.–1621., 68–69/37

28. Marco Soranzo 1621.–1624., 70–71/38

29. Antonio Pasqualigo 1624.–1625., 72–73/39

30. Francesco da Riva 1626.–1628., 74–75/40

31. Lodovico Bataggio Bataio, 1628.–1630., 76/41

32. Francesco da Riva 1636.–1638., 77/42

33. Marco Morosini 1638.–1640., 78/42

34. Donà Pisani 1640.–1642., 79/43

35. Zuane Minio 1642.–1644., 80/43

36. Andrea Pasqualigo 1644.–1646., 81/44

37. Francesco Pisani 1646.–1648., 82/44, 83/45

38. Cristoforo da Canal 1648.–1649., 84–85/46

39. Francesco Barbaro 1649., 85/46

40. Giacomo Querini 1649.–1650., 85/46

41. Antonio Loredan 1650., 85/46

42. Marco Manalesso 1650.–1651., 84–85/46

43. Zorzi Zancarol 1652.–1654., 84–85/46

44. Zuane Premarin 1655.–1658., 84/46

45. Nicolò Bragadin 1659.–1660., 86–88/47

46. Zuane Capello 1661.–1662., 86, 88/47

47. Zuane Corner 1663.–1664., 89–90/48

48. Bernardo Balbi 1665.–1668., 89–90/48

49. Gabrielle Zorzi 1668.–1670., 91–92/49

50. Francesco Loredan 1672.–1673., 93–94/50

51. Anzolo Orio 1674.–1676., 93–94/50

52. Zuane Priuli 1676.–1678., 93–94/50; 95–97/51

53. Andrea Balbi 1679.–1680., 95–97/51

54. Francesco Balbi di Bernardo 1680.–1681., 98–99/52

55. Francesco Balbi di Zuane 1681.–1682., 99–100/52

56. Zan Paolo Balbi 1684.–1686., 101–102/53

57. Nicolò Grioni 1686.–1688., 102–103/53

58. Lorenzo Zorzi, izvanredni providur 1688., 102–103/53

59. Marco Balbi 1688.–1689., 103/53

60. Vincenzo Corner 1689.–1691., 104–105/54; 106/55

61. Alvise Zorzi 1691.–1694., 106–107/55

62. Francesco Diedo 1694.–1696., 108/56

63. Bartolomeo Minio 1696.–1699., 109/57; 110/58

64. Ottaviano Balbi 1703.–1704., 111/59

65. Zan Antonio Balbi 1703.–1705., 111/59

66. Pietro Barbaro 1705.–1707., 112/60

67. Anzolo María Barbaro 1707.–1709., 113–114/61

68. Zan Francesco Bolani 1709.–1711., 113–114/61

69. Camillo Corner 1711.–1713., 115/62

70. Paolo Vitturi 1713.–1715., 116/62

71. Andrea Gritti 1715.–1717., 15/11; 117/63

72. Botta Balbi 1717.–1719., 16/11

73. Leonardo Minotto 1719.–1721., 118/64

74. Antonio María Balbi 1721.–1723., 118/64

75. Zan Battista Balbi 1723.–1725., 119/65–66; 120/66

76. Pietro Badoer 1725.–1727., 121/67

77. Zuane Balbi 1727.–1728., 121/67

78. Zuane Venier 1729.–1731., 122/68

79. Antonio Barbaro 1731.–1733., 123–124/69

80. Andrea Corner 1733.–1735., 125–126/70; 127/72

81. Leonardo Marino Bembo 1733.–1735., 125/70; 127/71

82. Antonio Pizzamano 1737.–1739., 129/73

83. Antonio Barbaro 1739.–1740., 128–129/73; 130/74

84. Nicolò Pizzamano 1740.–1743., 131–132/75; 133– 134/76; 135/78

85. Andrea Pasqualigo 1743.–1745., 133/77

86. Francesco Bembo 1745.–1747., 136/79; 137–138/80

87. Zuane Balbi 1747.–1749., 137–138/80; 139/81

88. Zorzi Pizzamano 1749.–1751., 140/82

89. Carlo Bon 1751.–1753., 142/83

90. Sebastiano Barozzi 1753.–1755., 141/83

91. Antonio Pizzamano 1756.–1758., 144/84

92. Lorenzo Pizzamano 1758.–1760., 143–144/84

93. Alvise Balbi 1759.–1762., 145–146/85; 147/86

94. Daniele Balbi 1762.–1765., 148/87

95. Antonio Corner 1765.–1766., 149/88

96. Zan Battista Badoer 1767.–1768., 150/89

97. Lorenzo Pizzamano 1771.–1773., 151/90

98. Zan Battista Bembo 1773.–1775., 152/91

99. Tomaso María Segrado 1775.–1777., 153/92

100. Zorzi Balbi di Zan Antonio 1777.–1779., 154/93; 155/93–94

101. Zan Antonio Venier 1779.–1783., 156–157/94; 158–159/95

102. Zan Pietro Marin 1783.–1785., 160/96; 161/97

103. Zan Andrea Catti 1785.–1787., 161/97; 162/98; 163/98–99

104. Zan Antonio María Balbi 1788.–1789., 161/97; 164/100

105. Zan Andrea Querini 1789.–1790., 165/101

106. Telémaco Nicolò Corner 1791.–1793., 166/102

107. Lorenzo Balbi 1793.–1795., 167–168/103

108. Iseppo Barozzi 1795.–1797., 168/104

109. Bartolomeo Balbi 1797.–1799., 168/105

4. Izdvojeni dokumenti

Korespondencija s turskim vlastima (tzv. Zbirka Bogišić) 1567.–1668.

Prvi omot, s brojevima 1–8, sadržavao je koncepte i nije spadao u tu skupinu spisa.

II. omot: br. 9–94

III. omot: br. 95–190

IV. omot: br. 191–213

V. omot: br. 218–257

JEZIK/PISMO

Latinski, talijanski – mletački idiom, hrvatski, turski; gotica, latinica, bosančica, glagoljica, arapsko pismo.

OBAVIJESNO POMAGALO

Arhivski popis.

DOPUNSKI IZVORI

HR–DAZD–25: Providurstvo Makarske, 1646.–1797.

BIBLIOGRAFIJA

Solovjev, Aleksandar. Bogišićeva zbirka Omiških isprava XVI. i XVII. stoljeća, Spomenik; XCIII. Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1940.: str. 1–121. *** Cvitanić, Antun. Omiško statutarno uređenje, Mosorska vila, br. 2–4 (1991./1992.)